Da li se debljina nalazi u genima?

Savremena istraživanja pokazuju da geni mogu značajno uticati na način na koji vaše tijelo reguliše težinu. Oni, između ostalog, utiču na to:

• koliko hrane imate tendenciju da pojedete u jednom obroku
• kako vaše tijelo reaguje kada osjećate sitost
• koliko zadovoljstva osjećate pri konzumiranju određenih vrsta hrane
• kolika količina energije je potrebna za osnovne tjelesne funkcije, poput disanja ili cirkulacije krvi
• kako i gdje se višak kalorija skladišti u vašem tijelu u obliku masnog tkiva

Kao što geni mogu da odrede boju vaših očiju, oni takođe mogu uticati i na vašu sklonost ka povećanju tjelesne težine ili razvoju debljine.

Geni igraju centralnu ulogu u debljini. Ali ako su genetika i debljina toliko povezani, zašto se čini da je danas više ljudi pogođeno debljinom? Prije sto godina bilo je veoma malo ljudi sa debljinom - da li je debljina zaista genetska?

Naši geni se nisu mnogo promijenili tokom posljednjih sto godina. Zapravo, nisu se mnogo promijenili ni tokom posljednjih 50.000 godina. Ono što se promijenilo jeste naše okruženje.

Kako genetičar Frensis Kolins (Francis Collins) kaže: "Genetika napuni pištolj, a okruženje povuče okidač." To znači da genetski i faktori iz okruženja možda ne djeluju samostalno, već međusobno reaguju da bi proizveli rezultat.

Danas živimo u drugačijem okruženju u odnosu na ljude koji su živeli prije stotinu ili više godina. Suočavamo se sa drugačijim vrstama stresa, hrane i tehnologije. Moderni svijet interaguje sa našim genima i debljina je dio tog rezultata.

Profesor Džozef Projeto (Joseph Proietto), istraživač i klinički specijalista za debljinu, objašnjava vezu genetike i debljine kroz jednostavnu metaforu. Zamislite dva lonca različitih veličina: jedan prima 5 litara vode, a drugi 50 litara. Lonci stoje napolju na kiši preko noći. Ujutru su oba lonca puna vode.

Kada pogledate oba lonca, vidite da veći lonac drži više vode od manjeg. Profesor Projeto objašnjava da je to zato što je veći lonac napravljen da drži više vode. "Drugim riječima, potrebni su vam i vaša genetska struktura (kako je lonac napravljen) i okruženje (kiša) da bi se razvila debljina," kaže on.

Neki od prvih dokaza o vezi između genetike i debljine došli su od istraživača sa Univerziteta Mičigen. Godine 1952. sproveli su studiju sa 81 parom blizanaca, mjerenjem različitih karakteristika - od dužine stopala i podlaktice, pa čak i do visine nosa.

Mjerenja su omogućila istraživačima da utvrde vjerovatnoću da su ove osobine naslijeđene od roditelja. Od svih osobina koje su istraživači mjerili, otkrili su da su one sa najvećom stopom nasljednosti bile tjelesna težina i obim struka.

Od tada je urađeno mnogo studija koje upoređuju blizance. Istraživači su otkrili da, bez obzira da li su odgajani zajedno ili odvojeno, identični blizanci imaju sličnu težinu.

To pokazuje da vaše okruženje, način na koji živite i šta radite nisu jedine stvari koje utiču na vašu tjelesnu težinu. Umjesto toga, geni imaju veliku moć u određivanju koliko težite.

Ovi nalazi pružaju nepobitne dokaze da su genetika i debljina usko povezani. Neki dokazi sugerišu da je gojaznost između 40% i 70% određena genetikom. To znači da geni koje naslijedite od roditelja mogu povećati vaš rizik od razvoja debljine.

Što više znate o genetici i debljini, to ste informisaniji kada donosite odluke o upravljanju svojom težinom. Na primjer, možete biti svjesniji različitih okidača u svom okruženju koji mogu dovesti do prejedanja ili povećati rizik od razvoja debljine.

Takođe je važno imati na umu da, zbog naše individualne genetike i faktora debljine, različito reagujemo na različite vrste tretmana. Strategije i tretmani koji funkcionišu za jednu osobu možda neće funkcionisati za drugu. Zato svaka osoba treba individualan pristup upravljanju težinom.

Razumijevanje genetske komponente debljine ne znači da ste osuđeni - već da zaslužujete pristup koji prepoznaje kompleksnost vašeg stanja i pruža podršku prilagođenu vama.