Obim struka može biti dobra procjena za rizik od srčanih bolesti – saznajte kako

BMI se obično koristi za procjenu zdravstvenih rizika povezanih s debljinom jer se lako računa i tumači. U pravilu, kako BMI raste, tako može rasti i rizik od zdravstvenih problema. Međutim, neke osobe mogu imati “normalan” BMI (između 18,5 i 24,9 kg/m), a ipak imati veliku količinu masnog tkiva, osobito oko stomaka.

Dakle, iako BMI može poslužiti za skrining na debljinu, on ne mjeri raspodjelu masnog tkiva. Raspodjela masnog tkiva može upućivati na nečiji rizik od bolesti srca, a da osoba toga nije svjesna. Dodatno, povezanost BMI-a i kardiovaskularnih rizika može se razlikovati ovisno o etničkoj pripadnosti. Primjerice, u azijskim populacijama povećani rizik od srčanih bolesti uočava se pri nižim BMI vijednostima nego u bjelačkim (kavkaskim) populacijama.

Kako bi se razriješila moguća ograničenja BMI-a i pružilo šire razumijevanje rizika povezanih s debljinom, može se koristiti omjer obima struka i visine (engl. WHtR). Taj izračunati omjer fokusira se na odnos obima struka i visine kako bi se prepoznao kardiovaskularni rizik povezan s debljinom. Dijeljenjem obima struka s visinom dobivamo omjer koji daje uvid u to kako je mast raspoređena u tijelu – naročito visceralna (abdominalna, tj. trbušna) mast, koja može dovesti do ozbiljnih stanja poput srčanih bolesti, šećerne bolesti i hipertenzije (povišenoga krvnog pritiska).

Omjer obima struka i visine odnosi se na obim struka u odnosu na visinu kako bi se dobila slika o tome koliko je masti pohranjeno u trbušnom dijelu tijela.

Ovo masno tkivo može se kategorizirati u dvije skupine:

• Potkožno masno tkivo: kod odraslih obično čini oko 85% ukupne tjelesne masti i nalazi se neposredno ispod kože.
• Visceralno masno tkivo: smješteno je dublje u tijelu i okružuje unutarnje organe poput želuca, jetre i crijeva. Kod zdravih odraslih osoba obično čini preostalih 10–15% ukupne tjelesne masti.

Visceralno masno tkivo od potkožnog razlikuje na nekoliko načina:

• Više štetnih tvari: proizvodi više tvari koje uzrokuju upale, što s vremenom može oštetiti organizam.
• Manje korisnih hormona: proizvodi manje hormona, poput leptina, koji pomažu regulisati apetit i održavati tijelo zdravim.

Visok nivo visceralne masti može postati problem zbog:

• Smanjene osjetljivosti na inzulin – što može dovesti do inzulinske rezistencije i povećati rizik dijabetesa bolesti tipa 2.
• Povećana razgradnja masti – suvišna visceralna mast lakše se razgrađuje, čime se više masnih kiselina oslobađa u krv.

Kroz mjerenje abdominalne masti, omjer obima struka i visine može ponuditi naznaku vašeg rizika od drugih ozbiljnih stanja povezanih s debljinom, poput srčanih bolesti. Iako su pragovi rizika dobro utvrđeni, opće je pravilo nastojati da obim struka bude manji od polovine visine, kako biste smanjili rizik mogućih zdravstvenih problema.

Mislite da ste shvatili važnost provjere rizika od srčanih oboljenja? Riješite kratki kviz i provjerite svoje znanje ovdje.

Ako ste zabrinuti za zdravlje srca ili želite bolje razumjeti kako debljina može utjecati na vaše srce, istražite dodatne članke u nastavku.