Dobar san pomaže vam da se hranite zdravije
Nedostatak sna može povećati apetit i unos kalorija. Saznajte kako kvalitetan san utiče na hormone gladi, ishranu i rizik od debljine.
We have detected that you are located in . Do you want to switch to the local site?
Kroz vaš krvotok prolaze hemijski glasnici koji vam pomažu da kontrolišete apetit. Razumijevanje njihovog djelovanja može nam osvijetliti ulogu biologije u regulaciji tjelesne težine i objasniti zašto su intervencije koje ciljaju osnovne biološke procese ključne za efikasno liječenje debljine.
Ne odlučujemo svjesno da li smo gladni ili siti nakon obroka, zar ne? Jednostavno osjećamo te senzacije u pravo vrijeme i postupamo u skladu sa njima.
*Na slici je model, a ne pravi pacijent.
Takođe, ponekad ne možemo da objasnimo zašto u poslijepodnevnim satima biramo čokoladicu umesto zelene jabuke, iako smo ujutru odlučno planirali da se držimo zdravih izbora.
Ako naše ponašanje u ishrani i izbor hrane nisu u potpunosti pod našom svjesnom kontrolom, a ponekad se čak i kose sa našim namjerama, koja je to druga sila koja utiče na nas, kako funkcioniše i zašto često „ruši“ naše planove?
Potraga za energijom je duboko ukorijenjena u biologiji svih živih organizama: svima nam je hrana potrebna da bismo preživjeli. Zato nije iznenađujuće što naši organizmi imaju tako složen sistem za kontrolu unosa hrane, a koji pokreću hormoni“, objašnjava prof. Džozef Projeto sa Univerziteta u Melburnu.
Hormoni djeluju kao hemijski glasnici između tijela i mozga, koordinirajući naše ponašanje u ishrani i izbor hrane. Ovi hormoni cirkulišu kroz krv i potiču iz različitih tkiva koja učestvuju u unosu i skladištenju energije:
Crijeva - primaju i vare hranu
Masno tkivo - skladišti energiju u obliku masti
Pankreas - proizvodi hormone uključene u skladištenje energije, poput insulina
Neki hormoni su odgovorni za stimulaciju gladi („hormoni gladi“), dok su drugi odgovorni za osjećaj sitosti („hormoni sitosti“).
Nakon obroka, želudac smanjuje proizvodnju hormona gladi i šalje signal mozgu da prestanemo sa jelom. Istovremeno, nivoi hormona sitosti rastu i dostižu vrhunac između 30 i 60 minuta nakon jela.
Ova dinamična igra između hormona gladi i sitosti pomaže mozgu da reguliše ponašanje u ishrani. Pored toga, postoji i skup hormona koji utiče na izbor hrane i motiviše nas da jedemo, čak i kada fizička glad nije prisutna.
Nivoi hormona takođe se mijenjaju kada gubimo tjelesnu težinu. Istraživanja pokazuju da gubitak tjelesne težine izazvan dijetom dovodi do promjena u hormonima koje mogu povećati rizik od vraćanja izgubljene težine; hormoni sitosti se smanjuju, a hormoni gladi se povećavaju.
Ove promjene vode ka povećanom osjećaju gladi, smanjenju osjećaja sitosti i sagorijevanju manje kalorija. One mogu trajati i do tri godine i vjerovatno su jedan od razloga zašto 8 od 10 ljudi, u dužem vremenskom period, ponovo dobija izgubljenu težinu. Ovi podaci sugerišu da kontrola gladi nakon gubitka tjelesne težine može pomoći ljudima da održe novu tjelesnu težinu.
Važno je zapamtiti da ne možemo potpuno kontrolisati hormone. Kada smo gladni, veoma je teško ne jesti, koliko god to željeli. Ipak, razumijevanje načina na koji hormoni funkcionišu može nam pomoći da shvatimo koje intervencije i strategije mogu biti potrebne za efikasno upravljanje tjelesnom težinom.
Izračunajte svoj BMI i procijenite rizike po zdravlje.