Go to the page content
O Debljini

Koja je veza između debljine i dijabetesa?

Veza između debljine i dijabetesa tipa 2 dobro je poznata. Oba stanja često se javljaju zajedno, pri čemu svako može povećati rizik od razvoja drugog.

5 min. čitanja
Koja je veza između debljine i dijabetesa?

Objašnjenje inzulina

Inzulin je hormon koji prirodno proizvodi organizam i koji reguliše nivo glukoze u krvi. Debljina – posebno povećano nakupljanje masnog tkiva u predjelu stomaka – može dovesti do inzulinske rezistencije. To znači da organizam ne proizvodi dovoljno inzulina ili ga ne može efikasno koristiti. Kao posljedica toga, nivo šećera u krvi raste, što značajno povećava rizik od razvoja dijabetesa tipa 2.

Inzulin je neophodan za metabolizam ugljikohidrata, masti i proteina. Kada je njegova funkcija narušena, kao što je slučaj kod dijabetesa tipa 2, povećava se i rizik od razvoja ili pogoršanja debljine.

Zbog velikog preklapanja između ova dva stanja, preporuke za njihovo liječenje često su slične. Promjene životnih navika, uključujući zdravu ishranu i redovnu fizičku aktivnost, imaju ključnu ulogu u upravljanju i debljinom i dijabetesom. U nekim slučajevima mogu biti potrebni i drugi oblici liječenja, poput farmakoterapije.

Individualni rizik od debljine

Debljina je sve češća pojava, a procjenjuje se da bi do 2035. godine gotovo dvije milijarde ljudi širom svijeta moglo živjeti s debljinom. Debljina nastaje usljed prekomjernog nakupljanja masnog tkiva te se smatra hroničnom bolešću koja zahtijeva dugoročno upravljanje.

Debljina se često pogrešno predstavlja kao isključivo posljedica životnog stila. Međutim, način života je samo jedan dio složene slike. Metabolizam, genetika i brojni drugi biološki faktori razlikuju se od osobe do osobe. Naučna istraživanja pokazala su da genetika može imati značajan uticaj na individualni rizik od razvoja debljine.

Debljina nije samo jedan od glavnih faktora rizika za dijabetes tipa 2 već može i ubrzati napredovanje bolesti kod osoba koje već imaju dijabetes. Zato su održavanje zdrave tjelesne težine i sprečavanje dodatnog povećanja tjelesne težine važni elementi prevencije i liječenja. Svaki dan proveden sa debljinom može povećati i rizik od ozbiljnih kardiovaskularnih komplikacija, poput srčanog udara i moždanog udara.

Kada prekomjerna tjelesna težina postaje debljina?

Debljina je složena hronična bolest kod koje prekomjerna količina masnog tkiva narušava zdravlje, povećava rizik od dugoročnih zdravstvenih komplikacija i može skratiti životni vijek. Debljina se definiše pomoću indeksa tjelesne mase (BMI), koji predstavlja odnos tjelesne težine i visine. Osoba se smatra da živi s debljinom kada je BMI 30 kg/m² ili veći. Debljina se dalje dijeli na debljinu 1. stepena (BMI 30,0 – 34,9), debljinu 2. stepena (BMI 35,0 – 39,9), debljinu 3. stepena (BMI ≥ 40). Na nivou populacije, rizik od zdravstvenih komplikacija povezanih s viškom masnog tkiva raste kako raste BMI.

BMI je alat koji se koristi za procjenu količine tjelesne masti i procjenu zdravstvenih rizika povezanih s tjelesnom težinom. Izračunava se dijeljenjem tjelesne težine izražene u kilogramima s kvadratom visine izražene u metrima. Na osnovu rezultata, osobe se svrstavaju u kategorije pothranjenosti, normalne tjelesne težine, prekomjerne tjelesne težine ili debljine. BMI takođe može biti povezan s rizikom za razvoj dijabetesa tipa 2.

Postoji šest kategorija indeksa tjelesne mase (BMI):

Koji BMI se smatra zdravim?

Pothranjenost manje od 18,5
Normalna tjelesna težina 18,5 - 24,9
Prekomjerna tjelesna težina 25,0 - 29,9
 Debljina 1. stepena 30,0 – 34,9
 Debljina 2. stepena 35,0 – 39,9
 Debljina 3. stepena 40 ili više

Izračunajte svoj BMI i procijenite zdravstvene rizike

Metričke Imperijalne jedinice
Metričke / Imperijalne jedinice

Osobe koje se nalaze u kategoriji prekomjerne tjelesne težine trebaju razgovarati sa svojim doktorom o načinima usporavanja napredovanja ili mogućnostima prevencije razvoja debljine. Ako imate debljinu 1., 2. ili 3. stepena, preporučuje se razgovor s doktorom o mogućnostima upravljanja debljinom i smanjenju rizika povezanog s dijabetesom tipa 2.

Kako smanjiti rizik od debljine i dijabetesa tipa 2?

Pravilna ishrana i redovna fizička aktivnost predstavljaju ključne preporuke za smanjenje rizika od razvoja debljine i dijabetesa tipa 2, kao i za usporavanje njihovog napredovanja. Iako upravljanje tjelesnom težinom i pravilna ishrana na prvi pogled mogu djelovati jednostavno, u praksi to često nije slučaj. Ono što daje dobre rezultate kod jedne osobe ne mora nužno biti jednako efikasno kod druge.

Naše genetske karakteristike utiču na način na koji unosimo, skladištimo i trošimo energiju. Kako radimo na poboljšanju zdravlja, naše tijelo i metabolizam mogu različito reagovati na promjene u nivou fizičke aktivnosti, pa će se s vremenom možda morati prilagoditi i pristup ishrani.

Mogućnost donošenja zdravih životnih izbora – poput pristupa i mogućnosti kupovine zdrave hrane te raspoloživog vremena i energije za fizičku aktivnost – usko je povezana s ekonomskim prilikama, životnim okolnostima i okruženjem u kojem živimo.

Ne postoji jedinstveno rješenje koje odgovara svima. Ono što je prikladno na početku puta ka boljem zdravlju možda neće biti jednako djelotvorno kasnije. Zato je važno pronaći pristup i tempo promjena koji odgovaraju upravo vama. Niko ne može postići sve ciljeve preko noći, pa je najbolje krenuti od manjih, ostvarivih koraka i postepeno raditi na dugoročnim promjenama.

Takođe, važno je zapamtiti da kroz taj proces ne morate prolaziti sami. Pored navedenih preporuka, prvi korak uvijek bi trebao biti razgovor sa svojim doktorom, koji vam može pomoći da odaberete odgovarajući pristup za upravljanje tjelesnom težinom i smanjenje rizika od dijabetesa tipa 2.

JESTE LI ZNALI...

Vjerovatnoća nasljeđivanja sklonosti ka debljini putem genetskih faktora procjenjuje se između 40% i 70%.

--McPherson R. Genetic contributors to obesity

Ishrana

Iako je ishrana ključni faktor zdravlja za svakoga, bez obzira na tjelesnu težinu, ne postoji jedinstven plan ishrane koji odgovara svima. Važno je odabrati način ishrane koji podržava vaše zdravstvene ciljeve i koji možete dugoročno održavati.

Kratkotrajne dijete ili izrazito ograničavanje unosa hrane mogu dovesti do metaboličkih prilagodbi koje otežavaju održavanje izgubljene tjelesne težine nakon završetka dijete.

Razgovarajte sa svojim doktorom o tome kako vam zdrav plan ishrane može pomoći u ostvarivanju zdravstvenih ciljeva. Za individualiziran pristup i stručnu podršku možete se obratiti i registrovanom nutricionisti/dijetetičaru.

Fizička aktivnost

Preporučuje se da svaka osoba bude umjereno fizički aktivna najmanje 30 minuta dnevno, pet dana u sedmici. Fizička aktivnost ne doprinosi samo upravljanju tjelesnom težinom i nivoom šećera u krvi već i smanjenju rizika od kardiovaskularnih bolesti. Vrsta aktivnosti može se razlikovati od osobe do osobe. Za neke to može biti intenzivniji trening, dok za druge odgovaraju aktivnosti poput lagane joge, šetnje ili vožnje bicikla.

Svaka osoba je drugačija, zbog čega nivo fizičke aktivnosti treba prilagoditi trenutnoj fizičkoj spremnosti. Prebrzo povećavanje intenziteta može dovesti do povreda ili iscrpljenosti. Takođe, motivaciju je često lakše održati kada se napredak postiže postepeno.

Ako duže vrijeme niste bili fizički aktivni, počnite s jednostavnim aktivnostima, poput svakodnevne šetnje u obližnjem parku. Postepeno povećavajte dužinu i tempo šetnje iz sedmice u sedmicu kako biste održavali povišen puls i unaprijedili kardiorespiratornu kondiciju. Najvažnije je održavati kontinuitet i postepen napredak. Kako se vaša fizička spremnost poboljšava, poboljšavat će se i metabolizam. Da biste nastavili ostvarivati zdravstvene koristi, s vremenom možete postepeno povećavati intenzitet fizičke aktivnosti.

Redovna fizička aktivnost donosi brojne zdravstvene koristi odraslim osobama u svim BMI kategorijama, čak i kada nije praćena gubitkom tjelesne težine. Aerobne vježbe i vježbe snage mogu pomoći u održavanju ili poboljšanju kardiorespiratorne kondicije, pokretljivosti, snage i mišićne mase tokom upravljanja tjelesnom težinom.

Psihološki faktori

Depresija i nesanica mogu biti povezane s povećanjem tjelesne težine. Zdravlje tijela i mentalno zdravlje međusobno su usko povezani – kada jedno od njih bude narušeno, često se odražava i na drugo.

Kada je riječ o mentalnom zdravlju, ponekad može biti teško prepoznati tačan uzrok simptoma ili samostalno napraviti potrebne promjene. Zato se preporučuje da potražite savjet svog doktora ukoliko tegobe potraju.

Uvijek razgovarajte sa svojim doktorom

Debljina je složena bolest kojom nije uvijek lako upravljati. Prije donošenja značajnih promjena životnih navika, važno je potražiti savjet svog doktora kako biste bolje razumjeli koje su vam mogućnosti podrške i liječenja dostupne.

Započni razgovor o svojoj tjelesnoj težini


Ako tražiš stručnu pomoć i podršku, pronađi doktora u svojoj blizini.

true
References
  • Akın S, Bölük C. Prevalence of comorbidities in patients with type-2 diabetes  mellitus. Prim Care Diabetes. 2020 Oct;14(5):431-434. doi: 10.1016/j. pcd.2019.12.006. Epub 2020 Jan 2. PMID: 31902582.
  • Khaodhiar L, McCowen KC, Blackburn GL. Obesity and its comorbid conditions.  ClinCornerstone. 1999;2(3):17-31. doi: 10.1016/s1098-3597(99)90002-9. PMID:10696282.
  • Abdullah, Asnawi et al. “The magnitude of association between overweight and obesity and the risk of diabetes: a meta-analysis of prospective cohort studies.” Diabetes research and clinical practice vol. 89,3 (2010): 309-19. doi:10.1016/j. diabres.2010.04.012
  • Wilcox G. Insulin and insulin resistance. Clin Biochem Rev. 2005 May;26(2):19-39. PMID: 16278749; PMCID: PMC1204764.
  • Westphal SA. Obesity, abdominal obesity, and insulin resistance. Clin Cornerstone. 2008;9(1):23-29; discussion 30-1. doi: 10.1016/s1098-3597(08)60025-3. PMID:19046737.
  • Leitner DR, Frühbeck G, Yumuk V, Schindler K, Micic D, Woodward E, Toplak H. Obesity and Type 2 Diabetes: Two Diseases with a Need for Combined Treatment Strategies - EASO Can Lead the Way. Obes Facts. 2017;10(5):483- 492. doi:10.1159/000480525. Epub 2017 Oct 12. PMID: 29020674; PMCID: PMC5741209.
  • World Obesity Federation. World Obesity Atlas 2023. https://data.worldobesity. org/publications/?cat=19. Last accessed: April 2023.
  • Kelly T, Yang W, Chen CS, Reynolds K, He J. Global burden of obesity in 2005 and projections to 2030. Int J Obes (Lond). 2008 Sep;32(9):1431-7. doi:10.1038/ ijo.2008.102. Epub 2008 Jul 8. PMID: 18607383.
  • Bouchard C. Genetics of Obesity: What We Have Learned Over Decades of Research. Obesity (Silver Spring). 2021 May;29(5):802-820. doi: 10.1002/ oby.23116. PMID: 33899337.
  • DeJesus RS, Breitkopf CR, Rutten LJ, Jacobson DJ, Wilson PM, Sauver JS. Incidence Rate of Prediabetes Progression to Diabetes: Modeling an Optimum Target Group for Intervention. Popul Health Manag. 2017 Jun;20(3):216-223. doi: 10.1089/pop.2016.0067. Epub 2016 Sep 30. PMID: 27689627.
  • Ross SA, Dzida G, Vora J, Khunti K, Kaiser M, Ligthelm RJ. Impact of weight gain on outcomes in type 2 diabetes. Curr Med Res Opin. 2011 Jul;27(7):1431-8. doi:10.1185/03007995.2011.585396. Epub 2011 May 23. PMID: 21599553.
  • Ardisson Korat AV, Willett WC, Hu FB. Diet, lifestyle, and genetic risk factors for type 2 diabetes: a review from the Nurses’ Health Study, Nurses’ Health Study 2, and Health Professionals’ Follow-up Study. Curr Nutr Rep. 2014 Dec 1;3(4):345 doi:10.1007/s13668-014-0103-5. PMID: 25599007; PMCID: PMC4295827.
  • Wharton S, Lau DCW, Vallis M, et al. Obesity in adults: a clinical practice guideline. CMAJ. 2020;192(31):E875-E891. doi:10.1503/cmaj.191707.
  • Ganz ML, Wintfeld N, Li Q, Alas V, Langer J, Hammer M. The association of body mass index with the risk of type 2 diabetes: a case-control study nested in an electronic health records system in the United States. Diabetol Metab Syndr. 2014 Apr 3;6(1):50. doi: 10.1186/1758-5996-6-50. PMID: 24694251; PMCID:PMC3976458.
  • Bao W, Yeung E, Tobias DK, Hu FB, Vaag AA, Chavarro JE, Mills JL, Grunnet LG, Bowers K, Ley SH, Kiely M, Olsen SF, Zhang C. Long-term risk of type 2 diabetes mellitus in relation to BMI and weight change among women with a history of gestational diabetes mellitus: a prospective cohort study. Diabetologia. 2015 Jun;58(6):1212-9. doi: 10.1007/s00125-015-3537-4. Epub 2015 Mar 22. PMID:25796371; PMCID: PMC4629783.
  • Centers for Disease Control and Prevention. Healthy Weight, Nutrition, and Physical Activity – Assessing Your Weight. https://www.cdc.gov/healthyweight/ assessing/. Last accessed: June 2022.
  • Bouchard C, Pérusse L, Dériaz O, Després JP, Tremblay A. Genetic influences on energy expenditure in humans. Crit Rev Food Sci Nutr. 1993;33(4-5):345-50. doi:10.1080/10408399309527631. PMID: 8357495.
  • Morris C, Grada CO, Ryan M, Roche HM, De Vito G, Gibney MJ, Gibney ER, Brennan L. The relationship between aerobic fitness level and metabolic profiles in healthy adults. Mol Nutr Food Res. 2013 Jul;57(7):1246-54. doi: 10.1002/mnfr.201200629. Epub 2013 Mar 15. PMID: 23505034.
  • Pechey R, Monsivais P. Socioeconomic inequalities in the healthiness of food choices: Exploring the contributions of food expenditures. Prev Med. 2016 Jul;88:203-9. doi: 10.1016/j.ypmed.2016.04.012. Epub 2016 Apr 16. PMID:27095324; PMCID: PMC4910945.
  • McPherson R. Genetic contributors to obesity. Can J Cardiol. 2007 Aug;23 Suppl A(Suppl A):23A-27A. doi: 10.1016/s0828-282x(07)71002-4. PMID: 17668084; PMCID:PMC2787002.
  • Hall KD, Kahan S. Maintenance of Lost Weight and Long-Term Management of Obesity. Med Clin North Am. 2018 Jan;102(1):183-197. doi: 10.1016/j.mcna.2017.08.012. PMID: 29156185; PMCID: PMC5764193.
  • Tian D, Meng J. Exercise for Prevention and Relief of Cardiovascular Disease: Prognoses, Mechanisms, and Approaches. Oxid Med Cell Longev. 2019 Apr 9;2019:3756750. doi: 10.1155/2019/3756750. PMID: 31093312; PMCID:PMC6481017.
  • Moghetti P, Bacchi E, Brangani C, Donà S, Negri C. Metabolic Effects of Exercise. Front Horm Res. 2016;47:44-57. doi: 10.1159/000445156. Epub 2016 Jun 27. PMID:27348753.
  • Blaine B. Does depression cause obesity?: A meta-analysis of longitudinal studies of depression and weight control. J Health Psychol. 2008 Nov;13(8):1190-7. doi:10.1177/1359105308095977. PMID: 18987092.
  • Cooper CB, Neufeld EV, Dolezal BA, Martin JL. Sleep deprivation and obesity in adults: a brief narrative review. BMJ Open Sport Exerc Med. 2018 Oct 4;4(1):e000392. doi: 10.1136/bmjsem-2018-000392. PMID: 30364557; PMCID: PMC6196958.
Da li vam je ovo bilo korisno?

Moglo bi vam biti zanimljivo

BA26NNM00006